Hrvatska je mala zemlja. Ima sve – more, brda, ravnice, šume, rijeke i jezera. Krajolik se mijenja svakih par desetaka kilometara, a tako i arhitektura, ljudi, dijalekti, vina koje piju, hrana koju jedu i muzika koju slušaju.
Neki su brzi, neki spori, ima mudrih, također i lukavih (upozorenje: nije isto), divljih i pitomih. Stara pripovijest. Geografija stvara povijest, a povijest modelira ljude. Tim redom. Nije zato nikakvo čudo da se, ponekad, ljudi koji žive u svojim malim svjetovima ne razumiju, premda su udaljeni niti stotinjak kilometara jedni od drugih.

U toj maloj Hrvatskoj postoji poluotok Istra koji ima sve što i zemlja kojoj pripada. Sve isto a opet potpuno različito. Sve je tu: more, brda, ravnica, rijeke, šume i ljudi. Ipak, nešto Istru razlikuje. Svi se ovdje razumiju (nema veze s dijalektom) – ovdje ljudi sa strane brzo postaju domaći, a turisti vrlo brzo prestaju biti turistima. Valjda je to od zraka, hrane ili vina – tko će ga znati.
Upravo u zemljopisnom središtu Istre smješteni su Dvori od Škrapi. Iako je u Istri sve blizu, u kratke kasnojesenske ili zimske dane, lijena ljetna predvečerja ili svježa proljetna jutra, dobro je sve imati nadohvat ruke. U takve dane u četiri koraka, kroz 4 kuće, Istrom ćete proći kroz Dvore od Škrapi. Nazovimo Dvore zakloništem – ne samo od kiše, hladnoće ili sunca, već i od olujnih udara marljivosti, hiperaktivnosti i ostalih opasnosti.
Uporni istraživači načinit će još pokoji korak. Oni aktivni ispitat će svoje umijeće golfa, odigrati partiju boća ili se osvježiti u bazenu. Netko će pronaći i vinski podrum, ali oprez: piti pametno – umjereno. Uživati svim srcem – neumjereno.